Postoji mnogo različitih DIP sklopki. Neke od najčešćih su vrste slajd, rocker, klavir (bočno) i okretne.
Rotirajuće DIP sklopke sadrže više električnih kontakata, od kojih je jedan odabran okretanjem prekidača kako biste ga uskladili s brojem ispisanim na pakiranju. To mogu biti velike poput zupčanika ili toliko male da se za njihovo mijenjanje mora koristiti odvijač (iako postoje i mali potenciometri ove vrste).
Vrste klizača i klackalica, koje su vrlo česte, su nizovi jednostavnih jednopolnih kontakata s jednim bacanjem (SPST), koji mogu biti ili uključeni ili isključeni. To omogućuje svakom preklopniku da odabere jednobitnu binarnu vrijednost. Vrijednosti svih sklopki u paketu mogu se interpretirati i kao jedan broj. Na primjer, sedam prekidača nudi 128 (27) kombinacija, što im omogućuje odabir standardnog ASCII znaka. Osam sklopki nudi 256 (28) kombinacija, što je jednak bajtu.
Paket DIP sklopki također ima utičnice ili priključne kablove za opskrbu električnim putem od kontakata do sklopke. Iako sklopovi mogu izravno koristiti električne kontakte, češće ih je pretvarati u visoke i niske signale. U ovom slučaju, pločica također treba sklop sučelja za DIP-sklopku, koji se sastoji od niza povlačnih ili padajućih otpornika, međuspremnika, logike dekodiranja i drugih komponenata. Obično firmver uređaja čita DIP-sklopke kad se uređaj uključi.
S popularizacijom tehnologije površinske montaže, ovi su prekidači danas uobičajeno dostupni u paketima koji nisu DIP-površinski ugrađeni. No, i dalje ih se naziva "DIP sklopke", jer je termin postao povezan sa stilom prebacivanja.